Koliko koštaju parlamentarni izbori i koliko bi koštali da se glasa e-putem

Iako ne možemo tvrditi niti prognozirati točan iznos elektroničkih izbora, na ovom primjeru možemo prikazati na koji način bi troškovi izbora bili manji kada bi se glasalo e-putem. 
Ono što bi svakako bila prednost je i mogućnost glasanja starijim osobama, slabije pokretnima ili glasačima u manjim sredinama čime bi se vjerojatno povećala i izlaznost na same izbore. 

Parlamentarni izbori u Hrvatskoj, odnose se na izbore zastupnika u Hrvatski sabor. Oni se održavaju u pravilu svake četiri godine, koliko traje mandat zastupnicima. Od stjecanja samostalnosti i neovisnosti Hrvatske održano je sedam izbora za zastupnike. Zadnji parlamentarni izbori održali su se 2016. godine. 

Parlamentarni izbori zahtijevaju niz radnji, troškova i rada velikog broja ljudi kako bi se sve provelo na vrijeme. 
Na primjeru izbora iz 2016. godine, izvještaj Državnog izbornog povjerenstva pokazuje kako su Republiku Hrvatsku izbori koštali 122 milijuna kuna. Od toga, glavnina troškova, 69,7 milijuna čini naknada za rad izbornih tijela.

Materijalni troškovi izbora od toga iznose 25 milijuna kuna. Samo na glasački listić i drugi izborni materijal država potroši 5,7 milijuna kuna dok se za uređenje biračkih mjesta, glasačkih kutija, uredskog materijala, telefonije i najma prostora izdvoji 4,2 milijuna kuna. 
2016. godine pravo na glas imalo je 3.854,747 glasača. Podijelimo li taj broj s ukupnim troškom izbora dobijemo informaciju kako izbori koštaju 31 kn po glasaču. Uključimo li informaciju kako je na izbore izašlo samo 52,59% glasača, dobivamo kako je država platila 66,75 kn po svakom glasaču koji je izašao na izbore. 

Sve su jača šuškanja oko uvođenja elektroničkog glasovanja. Brojne države već koriste neku od platformi a među njima najuspješnija je Estonija. 

Što bi promijenilo uvođenje elektroničkog glasovanja? 

Za početak trošak koji odlazi na glasački listić u ovom slučaju ne bi postojao. Glasački listić bi se putem aplikacije jednostavno unio u sustav, nema potrebe za printanjem. 
Trošak najma prostora smanjio bi se za 80%, uzevši u obzir kako bi se ipak moralo ostaviti koje fizičko izborno mjesto za glasače koji ne posjeduju računalo/mobitel. 
Najveći trošak koji odlazi na naknadu za rad izbornih tijela bi se također prepolovio jer više ne bi bilo potrebe za angažiranjem tolikog broja ljudi s obzirom na smanjenje biračkih mjesta. 

Aplikacija za elektroničko glasovanje – FairVotes koristi sustav naplate prema broju glasača. Uzevši u obzir cijenu koju država trenutno “plaća” po glasaču možemo zaključiti kako bi ovakav sustav sigurno bio isplativiji. U cijenu su također uključeni i telefonska podrška, neograničen broj pitanja, izrada glasačkog listića, testni izbori, mogućnost prilagodbe listića i mnogi drugi. 
Ono što bi trebalo nadoplatiti jesu ljudi koji bi unijeli sve glasače u sustav i tehničku podršku na dan glasanja koji bi pratili da sve prođe u redu. 
FairVotes sustav za e-glasanje potpuno je transparentan jer koristi sustav dvofaktorske autentifikacije, što znači da svakom glasaču na mail adresu pristiže mail s jedinstvenim linkom te sms poruka s kodom. U svakom trenutku moguće je pratiti (tko je otvorio mail, tko je dobio sms, tko je glasovao) te na temelju toga reagirati na vrijeme. 

Ono što dokazuje ova računica je činjenica kako bi se dosadašnji troškovi smanjili za skoro 80%. Iako ne možemo tvrditi niti prognozirati točan iznos takvih izbora, na ovom primjeru možemo dokazati kako bi troškovi svakako bili manji. 
Ono što bi svakako bila prednost je i mogućnost glasanja starijim osobama, slabije pokretnima ili glasačima u manjim sredinama čime bi se vjerojatno povećala i izlaznost na same izbore. 

Iako za sada nitko još nije ozbiljnije pokrenuo pitanje elektroničkog glasanja, bit će zanimljivo pratiti što će se događati u budućnosti.